Conversation with myself, with my city and with…

Eh idemo da pišemo… Nisam dugo, predugo, ali evo malo da stavim misli na imaginarni papir. NIsam prestao voditi konverzacije sam sa sobom samo nisam ih stavljao na papir. Postajem opet sam sebi nepodnošljiv i opet previše pušim. Počeo sam opet oblačiti košulje i sređivati sobu znači da sa mnom nešto ne štima. Ja samo…

Nastavi čitanje →

Otpor ludilu

Stani ! A sad se vrati malo unatrag, Znaš, malo ću da spavam. Ne spavam noćima i mislim da zato teško podnosim ljude. Moram da spavam. Hoćeš li me pustiti da spavam? Obećavaš ? Genijalno čovječe, ali nemoj da ideš previše unatrag, probudi me kad bude blizu. Ama ne ti, čovječe, ne ti. Vrijeme, vrati mi vrijeme…

Nastavi čitanje →

“On je stajao i gledao u kolonu, pa radostan lako požuri da je stigne, i izgubi se u njoj…”

– Tomo kakav si mi ? – Ma evo Benjo ludnica, ima posla. Šta ćeš pit ? – De mi onu moju terapiju – More komotno…. Vjerovatno da je neki drugi dan, tačnije noć, Tomo bi uspio po ko zna koji put da me oraspoloži ali tu noć nije išlo. Sjećam se da mi je…

Nastavi čitanje →